Bijeli luk

Naslov komentara: Bijeli luk Sat May 16, 2009 2:29 am

Bijeli luk

[Only mods are allowed to see this link]

Bijeli luk je višegodišnja biljka, koja naraste 30 do 90 cm. Pljosnati, plavo-sivi listovi su do 15 mm široki. Lukovica je ovijena bijelom ili crvenkastom ovojnicom i sastoji se od glavnog i 5 do 20 uredanih česna, iz čije sredine raste stabljika. Na njenom vrhu rastu trozubi cvjetovi, bijele ili roza boje. Cvjetovi se razlikuju na neplodne i plodne, u kojima u obliku cilindra bude do 20 lukovica. Razmnožava se vegetativno. U jesen ili proljeće posađena česna će u kasno ljeto procvjetati. Posađene dobijene lukovice čine generativno razmnožavanje. Veće lukovice se mogu dobiti od dvogodišnjih biljaka. Zbog karakterističnog mirisa, bijeli luk ostaje po strani mnogih štetočina. Zato ga se često sadi u blizini biljaka koje treba zaštititi npr. jagode, krastavci, maline, mrkve, cvekla ili paradajz.

Bijeli luk je od biljke stepa centralne i južne Azije, preko Sredozemlja, došao u Evropu. Najveći proizvođači bijelog luka su azijske zemlje: Kina, Indija i Južna Koreja, zatim SAD, Rusija, Egipat i Španija.

Bijeli luk se upotrbljava kuhan i, u hladnim jelima i salatama, sirov. Pečen dobija gorak okus. Jak miris bijelog luka, nakon konzumiranja, kroz pluća, u izdahu, je neprijatan, naročito za osobe koje ga izbjegavaju. Postoji i kineski bijeli luk (Allium sativum var. pekinense), koji je nešto blažeg okusa i mirisa. Raste u jednoj lukovici tj. čini ga jedno česne. Djeluje antibakterijski, antimikrobski i sprječava formiranje trombova, odnosno arteriosklerotičnih promjena. Liječi prehladu, neke vrste raka i stimulira obnavljanje oštećenog DNA.
Bijeli luk sadrži sumporne tvari, koje mu daju miris. Njihovim razgradnjom u ljudskom organizmu od alina prelaze u alicin.

Naslov komentara: Re: Bijeli luk Sat May 16, 2009 2:34 am

Crveni luk

[Only mods are allowed to see this link]

Crveni luk (Allium cepa) ili crni luk je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice Alliaceae.
U zavisnosti od metode sadnje, razlikuju se zimske i ljetne sorte luka. Ljetne sorte luku se siju u rano proljeće, a vade u augustu ili septembru. Te sorte su čvršće, konzistentnije i mogu se duže skladištiti. Zimske sorte se siju u avgustu, ostaju tokom zime u tlu, te tokom proljeća i ranog ljeta narastu i sazriju. Ove sorte su blaže, mekše te se kraće mogu skladištiti. Crveni luk ima jednostavnu lukovicu iz koje raste široki, šuplji, zeleni listovi, nazvani perjanice (pera), koji se također upotrebljavaju u ljudskoj ishrani. Tek u drugoj godini formiraju se cvjetovi na uspravnoj zelenoj stabljici, sakupljeni u obliku kugle. Cvjetovi su sitni, dvousno, zeleno-bijeli.

Crveni luk sadrži enzim alliinazu i aminokiselinu izoalliin, koji sadrži sumpor, a oba spoja se raspadaju u nagrizajući propantial-S-oksid. Kada ovaj spoj dospije u oči, nadražuje očne nerve, te izazivaju lučenje suznih žlijezda.

Crveni luk potječe iz zapadne i srednje Azije, vjerovatno iz današnjeg Afganistana. On je jedna od najstarijih biljaka koje su ljudi počeli uzgajati, prije više od 5000 godina. Upotrebljavali su ga kao ljekovitu i začinsku biljku. U starom Egiptu tokom izgradnje piramida koristio se kao sredstvo plaćanja, a pronađen je i u grobnici faraona Tutankhamona. Spomenut je i u Hamurabijevom zakoniku.

Naslov komentara: sasas Tue Dec 21, 2010 6:48 am

ne volim bijeli luk da jedem